Našem podneblju nisu strane priče o duhovima. Nisu nam strane ni priče o vampirima, ni mnoge legende o natprirodnim stvarima. Nešto nas pričom “vuče” u mračne predele, nešto stvara jezu i temperaturu.
Isto “nešto” postoji i u gotik estetici.
Milena Dasukidis, Mihajlo Dasukidis i Aleksandra Rajković, prevodilački sastav Kluba knjige i umetnosti “Gavran”, smatraju da “nešto”, baš kao ni gotik estetiku, nije lako objasniti.
– Jeste malo strašno, ali nije baš horor. Jeste crno, ali ne mora da bude. “Vuče” malo na onostrano, ali nije samo to. Sve u vezi sa gotikom je čudno. Posebno je interesantno to što, kada bi nekome ko nije čuo za taj pojam, pokazao tri različite slike, od kojih je jedna gotik, bez greške bi znao koja je – kaže Milena Dasukidis, idejni tvorac Gavrana.
Sa Milenom, Mihajlom i Aleksandrom o jezi, onostranom i drugim elementima gotik estetike, vodili smo razgovor nekoliko dana nakon trećeg Gavrandana, koji je obeležen 29. februara.
Na treći Gavrandan navršilo se dvanaest godina postojanja smederevskog brenda, a uz to je obeležen i treći rođendan kluba koji se bavi razvojem i promovisanjem kulture i umetnosti kroz prevodilački, istraživački i izdavački rad.
Dvanaest godina i četiri izdanja.
Zbirka priča strave “Kralj u žutom”. Zbirka priča “Aveti”. Poema “Grob” sa ilustracijama Vilijama Blejka. I delo koje je pojam “gotik” unelo u istoriju književnosti – “Otrantski zamak” iz 1764. godine.
– Sklonost da se zagazi na mračnu teritoriju oduvek je kod mene postojala. To je mene definisalo još od detinjstva. Mi smo se hvatali za takve sadržaje, jer su nam oni bili interesantniji od nečega površnijeg ili preterano pozitivnog bez pokrića. Oduvek mi je bio sumnjiv preterani ničim izazvani optimizam – rekla je Milena Dasukidis.
– Otkad znam za sebe takve teme me interesuju, u detinjstvu sam crtao stripove koji su bili mračni, sa monstrumima i kosturima – rekao je Mihajlo Dasukidis.

– Sve troje smo profesionalni prevodioci. Prevodimo najrazličitije stvari, profesionalno smo i tehnički prevodioci, što podrazumeva širok spektar prevodilačkih aktivnosti. Pored toga smo i komparatisti – naš pristup književnom prevođenju je prilično ozbiljan i kompleksan – rekla je Milena Dasukidis.
– Književnost kojom se mi bavimo definitivno nije toliko atraktivna široj publici. Ona je za sladokusce. Mi smo kao neka čokolaterija koja pravi customized čokoladice – rekao je Mihajlo Dasukidis.
– Mi smo zapravo profesionalni čitaoci, koji svoj način vrlo detaljnog čitanja i analize prenose u srpski jezik – rekla je Aleksandra Rajković.

Povampirili su se, kako kažu. U Gavranu se ovih dana kuva više noviteta.
– U pripremi je više izdanja, a prvo očekujemo već u aprilu – otkriva Mihajlo Dasukidis.
Gavran nisu samo Mihajlo, Milena i Aleksandra, deo priče je još jedan član porodice Dasukidis – Jelena.
Ona je odgovorna za sva dizajnerska rešenja – logotip, propratni dizajnerski materijal, nesvakidašnji Gavranov bukmarker…
– Vizuelno naša izdanja moraju da komuniciraju na podsvesnom i svesnom nivou. Jelena je to jako dobro shvatila. Ona je vrsta umetnika koji teži simplifikovanju, svođenju elemenata na suštinu. Naš logotip je jednostavna forma, koja vrlo jasno komunicira sve što je potrebno – crno pero, gavran, pero kojim se piše – rekao je Mihajlo Dasukidis.

Prevodilački tim Gavrana autor je podkasta „Kafa sa Gavranom“, gde govore o različitim temama iz oblasti književnosti, umetnosti, filozofije i istorije.
– Postoje stvari koje su nerazjašnjene, sam žanr je takav i u nekoj meri diriguje da sve tako izgleda. Naša publika nema dovoljno konteksta za književnost kojom se bavimo, niti ikakvu predstavu kako ti procesi izgledaju. Podkast promoviše komparatistički pristup proučavanja ne samo književnosti, već kulture generalno, a promoviše i bavljenje tim temama – ističe Milena Dasukidis.
Gavran na policama.
– Naši naslovi su izvorni gotik. „Otrantski zamak“ je prvi roman koji je sam sebe nazvao gotik story (gotska priča). Tada se prvi put javlja taj pojam i počinje da se gradi estetika – jezovita, tamna strana medalje, tamna strana meseca (a to su groblja, crkve…) – rekla je Milena Dasukidis.
– Najbolji primer toga je naše izdanje „Grob“ – poema koja se bavi pitanjima života i smrti, kako se doživljava smrt, kako se sa tim izlazi na kraj. Naš žanr bavi se suštinskim i važnim temama, uvek su u pitanju životne, filozofske – suštinske teme – bez obzira na dekor i formu – rekla je Aleksandra Rajković.
Smatraju da je najnovije izdanje „Aveti“ najbolje od dosadašnjih Gavranovih izdanja.
Razgovor vodio Tomislav Jelesijević, saradnik redakcije „Smederevo uživo“.