Sindikati i stručna javnost ukazuju da su radnici u Srbiji suočeni sa nizom problema koji u uslovima ekonomske krize veoma otežavaju njihovu egzistenciju..Iako su plate nešto porasle,one još nisu dovoljno visoke da bi zaposlenima obezbedile dostojanstven život.
Kao problem se apostrofiraju i uslovi rada ,koji su podređeni interesima profita.Od zaposlenih se zahteva sve veća produktivnost koja zahteva veći obim posla ,što znači i prekovremeni rad..Bezbednost na radnom mestu je takođe problematična,pa na žalost nije redak slučaj da radnici izgube život ili dožive tešku povredu na poslu!
Nezaposlenost je smanjena,ali sigurnost da će radno mesto biti sačuvano je veoma mala.Postoje oblici zapošljavanja na određeno vreme ,koji radnicima ne samo da ne pružaju garanciju da će posle njegovog isteka uopšte biti primljeni na posao,već su u nekim slučajevima uskraćena i osnovna prava ,poput odmora ili bolovanja,
Zapošlavanje radnika preko agencija,koje ih praktično”iznajmljuju “poslodavcu kao da su stvar,takođe je trn u oku sindikatima i po njihovom mišljenju,klasičan primer obespravljivanja zaposlenih!!!
Iako problema ima mnogo ,niske zarade spram visokih troškova života i loši uslovi rada najviše tište radnike u Srbiji.Veliki broj radnika,skoro dve trećine ,zarađuje tek toliko da preživi.Činjenica je da je Srbija ,još uvek jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi!


